|
‘Nosferatu in Brazil’ (1970.) |
| Ispis |
|
|
Autor: Arminio
|
|
07.11.2004 |
 - Hej, dobio sam novu kameru - oćmo snimat šta?
- Ajmo... a šta?
- Ajd da snimimo neki horor s golotinjom... baš mi se to sviđa...
- Može! Ajd da snimimo... vampira kako šeće i pije krv!
- Super! Ja ć bit Nosferatu! A ti me snimi... idemo u park naganjat polugole curice! Biće super film to...
- Nemamo mikrofon ni ništa pa ne možemo snimit zvuk, al nema veze - nabacit ćemo glazbu s ploča mog starog koje je pokupio na putovanjima.
- Može! A ubacit ćemo i par komadića iz drugih filmova da izgleda bolje.
- Ajmo !
...
Tako je najvjerojatnije započela ‘pustolovina’ snimanja ‘Nosferatua u Brazilu’. Naime, ovo što se udostojilo nazvati filmom nevjerojatno je stupidna, besmislena i debilna nakupina pokretnih slika snimljenih u stilu lošeg kućnog videa na 8mm film i začinjena glazbenom podlogom koja se kreće od psihodelije, ultrairitantnog brazilskog popa, hipi-pjesmuljaka i narodnih plesova egzotičnih zemalja ...
Ja definitivno u sat vremena, koliko ovo mučenje traje, nisam uspio shvatiti ništa jer sve izgleda kao slijed struje svijesti ili ružan san ili... Zapravo, ovo je očigledno promašen pokušaj snimanja amaterskog art filma bez glave i repa!
Evo, da bacim par detalja:
- nema dijaloga, već samo očajna glazbena podloga koja se povremeno prekida u pola scene
- glavni lik koji glumi Nosferatua ima frizuru Roberta Planta i plašt (i takav se šeće po gradu, čak i autostopira!), a u jednoj sceni na plaži ima samo kupaće i plašt?!?!?!!
- naganja mlade djevojke koje su u pravilu oskudno odjevene ili u toplessu (!?!), a sve to po nekakvom parku (sumnjam da je Brazil :) )
- muške žrtve ubija letvama i kamenjem
- negdje nakon 30 minuta film se završava i počinje novi (?!), još luđi i sadrži scene plesa u transu, klanja kokoši, simulirane auto-kastracije, soft-seksa bez golotinje, napada mumija (pomiješanih s insertima iz klasičnih filmova o mumijama), katastrofalno neuvjerljivog mučenja cigaretama guranjem u... itd. itd. itd.
Da ne duljim, katastrofa širih razmjera... Pogledati samo ako ste blesavi kao ja :) |
|
|
Zinda Laash (1967) |
| Ispis |
|
|
Autor: Arminio
|
|
07.11.2004 |
 Biser iz Pakistana - film koji je bio zaboravljen gotovo 40 godina, prvi pakistanski horror snimljen daleke 1967., u to vrijeme revolucionaran i skandalozan te prvi film koji je u Pakistanu dobio oznaku ‘A’ (‘Adult’) i to nakon natezanja sa cenzurom koja ga je prvo zabranila, a onda nakon protesta producenata ipak pustila.
Zapitat ćete se: ‘Što to ima u tom filmu da je bio toliko skandalozan’? U načelu - ništa!
No, za pakistanske standarde iz 60-ih, puno toga... Priča je to o vampirima i već sama činjenica da glavni junak hipnotizira žene i pije im krv bila je skandalozna za tadašnje pakistansko društvo.
Kako piše na uvodnoj špici, adaptacija je to Stokerovog ‘Dracule’ iako se uopće ne mogu povući paralele između radnje filma i radnje romana. Naime, glavni junak je profesor Tabani koji u svom laboratoriju otkriva napitak za vječni život. Popivši ga umire i ponovo oživljava kao vampir. Prva žrtva mu je njegova punašna asistentica, a slijedeća doktor Aqil koji zaluta u kuću... I tako se užas (uz jako teatralnu glumu, grozan soundtrack i naravno, puno pjesme i plesa - klasičnih i obaveznih dodataka bollywoodskih i lollywoodskih filmova) nastavlja do klasičnog kraja u kojem pakistanski Dracula u obračunu sa ‘pakistanskim Van Heslingom’ izvlači deblji kraj.
Osnovni problem filma je (kao što rekoh) jako, jako loš soundtrack - tj. da budem precizniji, tragikomičan! Naime, neke potencijalno izvrsne scene upropaštene su lošim izborom glazbe. Primjer je već sama uvodna špica koja se sastoji od prizora u kojima prof. Tabani alias Dracula napada žene i siše im krv uz njihove užasnute vriskove - a sve uz podlogu pjesme (vjerovali ili ne): ‘Lady Of Spain I Adore You’ !?!?!? Ili, scena nakon špice kada se dr. Aqil približava kući popraćena je ‘La Cucharacom’! Pa scena u kojoj Tabanijeva asistentica zavodi Aqila u kojoj ‘svira’ ljigavi ‘hotelski’ sentiš (kakav se čuje s ljetnih pozornica jadranskih hotela :) )...
Sljedeći problem je hrpa ultrastupidnih klišea koji su ubačeni da se ‘održi korak’ s vampirskim žanrom - primjerice, prof. Tabani nakon što se pretvori u vampira, pojavljuje se isključivo s plaštom a'la Cristopher Lee - a do tada je bio sasvim normalno obučen!? Ili - prikazivanje nacrtanih šišmiša, jer valjda nisu imali novaca za gumene... pa fraza ‘Creatures of the night...’, zavijanje vukova (a kuća je u predgrađu) itd.itd.itd.
Sve u svemu, gotovo amaterska realizacija i naivnost frcaju na sve strane! No, ne uzimajte im to za zlo. Naime, DVD sadrži novosnimljene intervjue s još uvijek živim članovima ekipe, koji pojašnjavaju zašto sve izgleda kako izgleda - naime, bio je to pionirski pokušaj snimanja horrora u stilu zapadnih vampirskih filmova, no zbog nepostojanja tradicije vampirskih priča u Pakistanu, nastanak vampira je prikazan kao neuspjeli pokušaj postizanja besmrtnosti. Čak i uvodni tekst koji navodi kako jedino Bog može odrediti tko će živjeti, a tko umrijeti ubačen je kako se s ovakvom temom ne bi provocirala jaka vjerska zajednica Pakistana (pa se sve svodi na Božju kaznu) ...
Opravdan je i nebulozan soundtrack - jednostavno, tada im se sve to činilo kao odličan izbor, što iz današnje perspektive djeluje smiješno (otprilike kao i Murnauovo korištenje ubrzanih snimaka u Nosfetaruu iz 1922., s kojima je htio postići jezovitost, dok se danas ubrzani snimak koristi za upravo suprotno - postizanje smiješnih situacija).
DVD je vrlo luksuzno izdanje i uz film sadrži komentar Omara Khana, filmskog kritičara i velikog poznavatelja pakistanske kinematografije, koji je i pronašao negative u skladištu jednog pakistanskog studija (i s kojim sam BTW, prije par mjeseci dogovarao jedan trade! Svašta...) te opisuje samu restauraciju prilično propalog negativa (priložen je i audio zapis jedne cijele glazbene točke koja je bila potpuno uništena i nije mogla biti restaurirana i vraćena u film, a audio zapis je preuzet s LP-a sa soundtrackom!). Tu je su i već spomenuti intervjui, foto galerija, fotografije originalnih pojašnjenja cenzorske klasifikacije (inače, urnebesno smiješno, jer su razlozi davanja ‘Adult’ certifikata totalno stupidni za današnje vrijeme :) ) te polusatni dokumentarac o pakistanskim horrorima nakon kojeg ćete poželjeti nabaviti još ponešto od ‘horror from the depth of subcontinent’, kako kaže trailer... |
|
|
'Oxen Split Torture' (1969.) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
07.11.2004 |
Update: razdjevičenje
Jedno od najokrutnijih i najbolesnijih sranja ikada viđenih, japanski sick koji većinu nasljednika šiša u količini eksplicitnog rezanja, piljenja, drobljenja, paljenja, guljenja, silovanja i klanja. A snimljen je jebene 1969. godine!
Što je najbizarnije, scena razdjevičenja/silovanja ispada blažim dijelom boleštine, sa ženom zapakiranom u bondage aranžman i neobičnim pozama isfuranima kao suludi comic relief. |
|
|
'Memento Mori' (1999.) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
07.11.2004 |
 Korejska lezbijska teen-drama sa skerovima u kojima glavnu igru vode ruke i kosa, godinu dana prije 'Ju-Ona' (2000.) te dnevnikom koji, hm, ubija. 'Tko pročita dnevnik mrtve osobe i sâm mora umrijeti', kaže legenda, ali horor s duhovima je tek mali, usputni element u moru dramatičnih djevojačkih odnosa u školskim učionicama, samoubojstva, sajko-profesora, ljubavi, seksa, humora, romantike... Kao i u većini dobrih, azijskih žanrovskih mikseva novog vala tzv. filmskih ekstrema... |
|
|
'Arahan' (2004.) |
| Ispis |
|
|
Autor: Marko
|
|
06.11.2004 |
Netko bi našim distributerima konačno trebao postaviti pitanje – ako već uvozite toliko akcića rađenih prema stripovima, zašto nikada ne uvezete barem jedan ovakav!
Daleko, daleko od obronaka Hollywooda, korejska filmska industrija prijeti svojom kvalitetom, a ova najnovija, predivna poslijepodnevna zabava iz bujajuće kinematografije ne samo da ima briljantno koreografirane fajtove, odličan CGI i tone ludog letenja na žicama kojeg 90 posto žičane američke produkcije nikada ne bi znalo ovoliko iskoristiti u svoju prednost, već i lijepu bajku u ljubavnoj priči te dovoljno šala da ju se može okarakterizirati kao, jelte, urnebesnu komediju. A tu je i lijepa, lijepa glavna glumica. Što se još poželjeti može?
  |
|
|
'Maniac' (1980.) |
| Ispis |
|
|
Autor: Velimir
|
|
06.11.2004 |
Update: iživljavanje
Iskasapljene ženske žrtve pomahnitalog manijaka uzvraćaju udarac svom ubojici - prikolju ga, odrežu mu ruku i onda mu zajedničkim snagama golim rukama otkinu glavu. Lijepi efekti legendarnog Toma Savinija (koji je dobio i epizodnu ulogu disco boya s raznesenom glavom...) u ovom zgodnom, bolesnom, ali mjestimično dosadnom klasiku Williama Lustiga. Dodatan plus za skalpiranje, dodatan minus za kretensku scenu naganjavana po groblju. |
|
|
Elvis je živ i vrijeme provodi u staračkom domu u istočnom Teksasu gdje između ostalog liječi impotenciju. Pajdo u ciničkim i konspiratorskim temama mu je John F. Kennedy. JFK,da! I on je živ, ali ne samo to! On je afroamerikanac! Idilu i monotoniju staračke svakodnevice prekida pojava egipatske mumije u kaubojkama koja se hrani dušama stanovnika staračkog doma. Elvis i JFK mu se odlučuju suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima – štakama, motornim invalidskim kolicima i standardnom opremom prosječne medicinske sestre na gerijatriji.
Nezavisno remek-djelo malog budžeta, savršene glume, kvalitetnog scenarija i odlične glazbe koja bez problema nadopunjuje nedostatak novca za kupnju prava na korištenje Elvisovog opusa.
]